Prošlo je 8 mjeseci i 2 dana od onog ‘našeg’ dana. I boliš me još, M. Imam osjećaj da ovo što sad osjećam neće nikad proći. Neka praznina. Boli me to što se ja ne mogu naviknuti da nas više nema i da nas neće nikad više i neće biti. Ponekad sebe uhvatim kako razmišljam o tome svemu kao da smo još skupa, da je ovo samo jedna od onih naših svađica poput one kad sam došla vani u majici s natpisom vezanim za Želju, a ti si fan Čelika pa smo se prepirali i sve zaboravili jednim zagrljajem… Ali nije, i nema pomirenja nakon ovoga. Fališ mi neizmjerno. Koliko god da mi bude teško jedva čekam da te vidim, čisto eto… Da se sjetim. (K'o da se ne sjećam dovoljno).