Nisam ti priznao nju, taj pust led ledeni pojas pod opsadom…
Kažeš mi: Ulica K., broj 11. Kasnim dvadeset minuta. Nabrajaš mi zbog kašnjenja. Sve do zgrade. Onda sjedimo, pričamo o smislu života, o psima, zahvalnosti, slušamo muziku i čitamo pjesme, svađajući se čiji prijedlog ide prije. Puštaš me da prva pišem po zidu i ja biram tvoje riječi. Pijem kafu iako to nikad ne radim….