Nisam ti priznao nju, taj pust led ledeni pojas pod opsadom…

Kažeš mi: Ulica K., broj 11. Kasnim dvadeset minuta. Nabrajaš mi zbog kašnjenja. Sve do zgrade. Onda sjedimo, pričamo o smislu života, o psima, zahvalnosti, slušamo muziku i čitamo pjesme, svađajući se čiji prijedlog ide prije. Puštaš me da prva pišem po zidu i ja biram tvoje riječi. Pijem kafu iako to nikad ne radim….

Nastavi čitanje →

Neka zima.

Volim ljeto i sve što ide s tim. Ali, moram priznati da mi ovo vrijeme trenutno odgovara. Podsjeti me na oktobar, novembar. Na ušuškavanje u krevet i onaj osjećaj da si samo tako siguran od svega. Na jutra na faksu, potpisivanje u polusnu na predavanjima, na kafe u našem kafiću i brojanje dana do odlaska…

Nastavi čitanje →